SVEŽ

Pametan mislilac je rekao da rokenrol život počinje tek sa ulaskom u politiku i dobijanjem članske karte kakve stranke, pokreta ili udruženja. Isto tako, verovatno isti pametan mislilac je rekao ''Ne valja u jednoj kafani zabosti''.

Upravo ovim maksimama rukovodi se izvesna ekipa ljudi koja vrlo rado ide od jedne do druge žurke – čitaj, partije, pokreta, udruženja – insistirajući na tome da će baš oni da razmrdaju atmosferu i pokrenu neko dešavanje za pamćenje – takoreći, da će uneti svežinu, odnosno, da će se baš sa njima pojaviti neko svež na sceni. Upravo ova reč daje akronim njihovog mogućeg naziva: Stranka VEčite Žurke.
Ne tako davno, satiričar i marketinški stručnjak, Voja Žanetić je već dao opis ove grupe: „I onda se pojavi neka nova politička partija i onda ta grupacija ljudi kaže – joj baš što su oni super, i budu neko vreme oko njih, i onda se pojavi neko drugi i oni kažu – ovi više nisu super, oni su bezveze i idemo kod ovih drugih... I tako se ta grupacija seli... Trenutno je ta grupacija završila u pokretu Ne davimo Beograd, pa ćemo da vidimo gde će dalje“.
Realni domet ove grupice ljudi, objektivno, nikada nije bio veći od prosečnog domašaja PUPS-a, a barem je dvostruko manji od onog što je svojevremeno ordinarni trol, Ljubiša Preletačević Beli (uz prećutnu režimsku podršku ili bez nje) uspeo da prikupi pre dve godine na predsedničkim izborima.
No, za njih je nesporno da je primenljiva svojevrsna matematička formula, koja, prevedena na savremeni jezik komunikacija putem društvenih mreža, može da glasi: „Što si glasniji na Twitter-u, to ti je objektivni domet u javnosti manji“. Naravno, ostavimo po strani činjenicu da se ova ekipa oformila nekoliko godina pre pojave Twitter-a, te da joj je danas pristup tzv. „mainstream“ medijima nadasve limitiran (kao, uostalom, i celoj opoziciji).
Već više od decenije cirkulišući procenat-dva oko cenzusa, ova grupica, koju (ne)opravdano optužuju da u sebi nosi mentalitet beogradskog „kruga dvojke“ (za koji se poput svakog drugog lokalnog mentaliteta može reći da nema veze sa mestom rođenja i stanovanja, već sa time šta ovi pojedinci nose u sebi i kako se ponašaju), sa neopravdane elitističko-moralne visine daje sebi za pravo da sudi i o vlasti i o ostatku opozicije, navodno, tražeći nekog novog i neukaljanog… Da ne kažemo svežeg.
Činjenica: prvi koji se setio da ove ljude treba sabrati na jednom mestu je bio Čedomir Jovanović, kada se izdvojio iz Demokratske stranke. Nemojte da vas činjenica što će LDP-ov najbolji rezultat ikada biti jedva iznad cenzusa zavara: grupa, koju je držao oko sebe duže od 7 godina je funkcionisala izuzetno kompaktno i složno. Insistiralo se na tome da nacionalne ciljeve treba ostaviti po strani (otuda shvatanje da je LDP od početka „priznao nezavisnost Kosova“), socijalna politika je bila u drugom planu, a sistem vrednosti u transferzali površnog shvatanja liberalizma (kakav se praktikuje na Zapadu) i muzike EKV-a. No, da je spolja bio gladac, a iznutra jadac, svedoči činjenica da su pre skoro 10 godina (u sklopu projektnog eksperimenta), Maja Pelević i Milan Marković uspeli da nametnu LDP-u Gebelsov kulturni program, koji im je stajao na sajtu punih nekoliko dana.
Posle „Proglasa za Preokret“ iz 2011. godine, koji je Jovanoviću doneo pojedinačno najbolji izborni uspeh ikada, najednom, LDP više nije bio kul i počela je sezona seoba na liniji NDBGD-Janković/PSG-Protiv diktature-Jedan od pet miliona-Građanski blok. Kad smo već kod toga, ne bilo vam mrsko, uporedite Jovanovićevu predizbornu reklamu „Od nas zavisi“ iz 2007. godine sa Jankovićevim ljudima koji govore jednim glasom iz 2017, te ćete uvideti da je to osmislio jedan isti, iritantno antitaltentovani marketinški um. Dodatno je interesantno uporediti koliko se istih imena javlja na „Proglasu za preokret“, u „Apelu 100“, odnosno na nedovršenom spisku amorfnog građanskog pokreta, koji je puna dva meseca pokušavao da se konstituiše kao „političko krilo protesta“ (pre nego što je SZS pročitao igru i „preoteo“ sopstvene demonstracije). Naravno, još dugo će se ova grupica pozivati na to da su se odrekli Jankovića poput sotone, te da su se „opametili“, no izvesna iskustva od ranije ne ukazuju na to da bi njihovo vođenje protesta dalo bitnije drugačiji rezultat od pređašnjih pokušaja da se ovom režimu pruži otpor (što, naravno, ne govori ni da će SZS ili Sporazum sa narodom učiniti bog zna koliko više).
Sudeći po tviteraškom svetu iz ogledala, čini se da ova grupa sada definitivno inklinira novom građanskom bloku, savezu lokalnih pokreta iz cele Srbije. Ovo je u skladu sa novim svetskim trendom koaliranja liberalnih i levičarskih snaga (što nama u ušima odaje utisak svojevrsnog bluda), čemu LDP u svom startu nije bio sklon. Koliko god „realna“ opozicija imala mana, ova koalicija u nastajanju ima feler u samom startu: nije dovoljno vidljiva. NDBGD je u Beogradu, svom uporištu, uspeo da osvoji jedva preko 3% (ispod lokalnog cenzusa), Lokalni front jeste uspeo u Kraljevu da uđe u gradski odbor, ali ih brojni (inače, opoziciono nastrojeni) birači percipiraju kao prevarante zbog određenih ranijih malverzacija. Za srodan pokret iz Požarevca, koji na proteste izlazi pod Kojinim banerom „Ni Kurta, ni Murta“ većina opoziciono nastrojenih birača u tom gradu nije ni čula.
Stoga, pre nego što im propadne još jedna genijalna ideja, čime će našoj strani samo dati prilike da ih ismeva („Ko poslednji izađe, neka ugasi svetlo,…“): umesto što stalno prelećete, osnujte sopstvenu stranku ili pokret, koja od svojih ideja, kakve god da su, neće odstupati. Daleko je poštenije, nego da se poput pijavica lepite na druge, sveže ljude u politici, dajući im kratkoročne kredite u smislu bazičnog političkog znanja, no ujedno ih uništavajući previsokim kamatnim stopama. Pokažite na delu kako zaista posedujete intelektualne kapacitete koje neretko ističete kao svoj glavni adut. Onaj ko smatra za sebe da je arbitraran da sudi o nekome (osobama) i nečemu (pojavama, zbivanjima i doživljajima), morao bi mnogo više samostalno da se istakne i da se potrudi kako bi bio primećen i praćen od strane publike.
Autori teksta su administratori FB strane "Велтшмерц"

Коментари

Популарни постови са овог блога

#13april

Obećanje

Imam srce, glavu nemam